Stećci su izuzetno vrijedna povijesna i umjetnička, ali i duhovna baština Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, jedinstvena u Europi i svijetu. Pronađeno ih je preko 70 tisuća, no vjeruje se da im ukupni broj premašuje i 100 tisuća.
Stećci su neobični, zadivljujući, zagonetni te nedovoljno pojašnjeni svjedoci davno minule prošlosti. Stećci su u europskoj i svjetskoj kulturi jedinstveni, nemaju izravnih uzora, niti su preslika ičijih drugih spomenika. Ti se monumentalni kameni blokovi gusto rasprostiru na području Bosne i Hercegovine, u južnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji. Najmanje sedamdeset tisuća stećaka razasuto je po brdsko-planinskim prostranstvima Dinarskog gorja.
Razlikuje se pet osnovnih tipova stećaka (ploča, sanduk, sljemenjak, križina i stub). Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike (plitki reljef i gravirani klesarski crteži).
Kronologija stećaka utvrđena je isključivo na proučavanju natpisa i reljefnih motiva. Riječ je o 6000 primjeraka ili manje od 9% svih evidentiranih stećaka opremljenih reljefnim motivima i 384 primjerka ili manje od 0,6% sa natpisima i epitafima! O lomljenju, odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja. Zabilježeno je samo predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen iz Male Čvrsnice preko polja Svinjače, o kojem se u narodnom stihu kaže:
“Vuklo sto volova, izilo se sto ovnova…”
Obzirom na rasprostiranje, gustoću i značajke terena, nekropole se nalaze u ograničenom području ’’kružnog isječka’’ površine od 50.000 km² i radijusa do 350 km. To je područje od južne Hercegovine, gdje je najveća koncentracija primjeraka, do sjeverne Bosne i Hrvatske, uz rijeke Savu i Unu, gdje su rijetka i malobrojna nalazišta stećaka. Poređenjem stećaka po obliku i veličini, lokaliteti se mogu svrstati u tri zone: prva zona radijusa do 200 kilometara, druga zona radijusa do 300 kilometara, treća zona radijusa do 350 kilometara.
U prvoj zoni radijusa do 200 km, nekropole su najbrojnije i gusto rasprostranjene. Prevladavaju visoki sljemenjaci i sanduci. To su područja južne Dalmacije (Dubrovačko-neretvanska županija), južne Hercegovine (sliva rijeke Neretve, Popovog polja, Stoca, Nevesinja) i zapadne Crne Gore (Nikšić).
U drugoj zoni radijusa do 300 km, nekropole su brojne, nejednakomjerno rasprostranjene, a gusto po pojedinim područjima. Prevladavaju sanduci, sljemenjaci, ploče i stupovi. To su područja damatinske Zagore (Imotski, Sinj), zapadne Hercegovine (Čitluk, Mostar, Duvanjsko polje), srednje i istočne Bosne (Kalinovik, Trnovo, Olovo, Rogatica, Srebrenica), sjeverne Crne Gore (Pljevlja, Šavnik) i jugozapadne Srbije (Prijepolje, Bajina Bašta).
U trećoj zoni radijusa do 350 km, nekropole su malobrojne i rijetko rasprostranjene. Prevladavaju niži sanduci, ploče, stupovi, krstače, nišani. To su područja Šibensko-kninske županije (otok Pag, Šibenik, Knin), sjeverne Bosne (Glamoč, Mrkonjić Grad, Ugljevik) i zapadne Srbije (Krupanj).
Raznovrsnost i ljepota ukrasa na stećcima, a ponajviše njihova tajanstvenost, plijeni pozornost stručnjaka koji su ih istraživali, ali i rijetkih izletnika koji su bar neke od njih imali prilike posjetili. Stećci su istinske srednjovjekovne slikovnice u kamenu, s reljefima koji prikazuju vjersko znamenje, ljudske likove, životinje, biljne ornamente…Iz motiva na reljefima daju se iščitati utjecaji romaničkog i gotičkog umjetničkog kruga, ali i nasljeđe drevne antike, kao i slavenske mitologije, ali čak i indo-europskog kulturnog kruga.
Zajedno možemo zaključiti kako su kameni blokovi-monumenti, lomljeni u jednom vremenu i prostoru, baština i autohtona riznica starije civilizacije. Kameni blokovi-stećci, kasnije klesani i ovjekovječeni natpisima i reljefnim motivima su baština kulture iz vremena Crkve i države bosanske. I kao monumenti i kao stećci, dragocjen su zalog iz jednog prastarog i drugog starog vremena. Oni su nijemi svjedoci jedne propasti i artefakti dviju kultura.