U Zagvozdu pokazali novim naraštajima kako se nekada živjelo i radilo

Zaseok Mucići  u Zagvozdu. Rano je jutro, Biokova  na dohvat ruke  već okupana suncem. U zaseoku, za divno čudo prava živost. I mlado i staro i oni koji su ostali na starim ognjištima i oni koji dođu vikendom iz Makarske i Splita, ali i oni  na ljetnom odmoru.

„Događaj je to veliki, javlja nam mobitelom, alfa i omega Glumaca u Zagvozdu, Vedran Mlikota. Dođite i slikajte i pišite, kako se iz staroga baula i škrinje u Mucićima vade stare navade. Vrše se žito na gumnu nakon više od trideset godina, bit će zanimljivo“, referirao je Mlikota.

I doista, ispod živopisnog zaseoka – živost. Tamo su tri stara gumna (okrugli teren omeđen kamenjem gdje se vrši žito op-a.), jedan do drugoga. Ima ih još dva, ali baš kao i ove, zaposjela ih trava i troskot. Davno, već davno, unazad trideset i kusur godina tu su vrijedni Zagvozđani posljednji put vršali, ječam, pšenicu i zimicu. A prije toga desetljećima unatrag. Pitomi  mali doci i dočići uz samo podnožje Biokove hranili su svojom plodnom zemljom generacije kako iz Mucića, tako i Brzica, Drljića i drugih zaseoka Zagvozda. Danas je na njima korov, trava zaborava.
„E, da to ne bi bilo više tako, da bi se ta zemlja ponovno počela obrađivati, mi smo osnovali, zajedno sa parkom prirode „Biokovo“ ekološku udrugu „Mucića Ledenice*i krenuli s aktivnostima. Osim očuvanja prirodnih vrijednosti našega zaseoka, čuvati ćemo i stare navade. Tako, evo, danas i prva vršidba nakon skoro 35 godina“, veli nam aktivni Frano Mucić iz udruge Mucića Ledinac.

S njim u društvu i  agronom, biolog Roman Ozimec koji će i stručno pratiti aktivnosti obnove stare poljoprivrede, posebno sijanja žitarica.

I onda odjednom gumnom koje je za tu priliku bilo očišćeno od trave, krenuše konji u krug. Sokol viti vranac i Ruža, jedina kobila u zaseoku, udružiše se i  pod budnim okom Jakova i Ante Mucića, zaigraše starinski ples vršidbe. Pod kopitima im kiptjela pšenica brkulja, poznata podbiokovska sorta, koja je othranila generacije. Na sve strane leti slama, a samo se čuje reski glas vođe vršidbe.

„Ajmo Sokole, drž,se Ruže, ajmo konji moji, de potegnite. I dok su svojim nogama konji odvajali zrno od klasa Goran Mucić i Brko Drlje  drvenim trorogim vilama nabacivali su žito  na gumno. Ovaj već baštinski ritual pratile su budne oči mladih i starih u Mucića. A okupilo se njih pedesetak. Najmlađi među njima 11 mjesečni Roko, zbunjeno je gledao što se oko njega događa, a najstarija Ljuba očima zamućenim od suza, reče nam: „A, da  samo znadete kako se ode vršila šenica i ječam, a ponajviše zimica. Bila su to davna lipa vrimena“, veli nam najstarija Mucićka, 87. godišnja Ljuba. Cilo selo bi se sjatilo kod gumna, sva tri bi radila i ona dva doli ispod sela. Bilo je žita, svak ga je sija. Ko je ima pedeset kila bio je onako osrednje imućan,a ko je imao trista i više kila, mogao je biti glavar sela. Ko, da sam jednom uzela srp u ruke, pa ajde pod Bijokovu, žeti žito. Pa unda s njim na rame, u selo, na gumno.Čekaj red, jer su prije mene došli drugi, pa onda vrši, vrši, pljevi dok zrno ne iziđe golo. I dok se to čekalo, zamirali su momci cure, pivala se ganga, a bogme, potegnula bi se i lozovača i vino. Malo kruva i slanine i svi zadovoljni. Sada, kada vidim da su se konji opet vratili na Mucića gumno, dođe mi pustiti suzu“, veli Ljuba.

I tako, skoro pa tri sata trajala je prva predstava  vršidbe u Mucića. Ostalo je samo čekati malo vjetra da se žito izvija, odnosno zrno odvoji od pljeve. Od pšenice koja je sijana na zdravoj zemlji, gnojena domaćim gnojem, nastat će kruh. Čist i lijep, kakav je bio u  neka stara vremena.

„Razmišljamo da vršidbu u Mucićima uvrstimo u off program Glumaca u Zagvozdu, kao posebnu atrakciju za naše goste“, veli Frano Mucić.

„Bogme i za strance pa neka iz tunela, svrnu u Muciće na zdravi kruv, pršut i vino. Vidit će te kako će se opet vratiti. A unda im triba to i naplatiti, jel tako, reče nam Jakov Mucić.

Izvor: Radio Imotski