Istanbul, Turska, 15. srpnja - Na 40-tom zasjedanju međunarodnih odbora kulturne baštine koji se održava u Instambulu od 10. do 20 srpnja 2016. godine, kasno poslijepodne izvješteno je da su pet novih mjesta na listi svjetske baštine. Jedno od novih mjesta je lokalitet Crljivica - Cista Velika, najveće očuvano nalazište stećaka u Hrvatskoj što predstavlja groblja i regionalno su osebujni srednjovjekovni nadgrobni spomenici (stećci). Groblja, koji datiraju iz 12. do 16. stoljeća, polažu se u redovima, kao što je bio čest običaj u Europi od srednjeg vijeka. Stećci su uglavnom isklesani od vapnenca. Oni imaju širok spektar dekorativnih motiva i natpisa koji predstavljaju ikonografski kontinuitet unutar srednjovjekovne Europe, kao i lokalno prepoznatljiva tradicija.
Riječ je o zajedničkoj nominaciji 30 lokaliteta u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Proglašenje o uvrštenju stećaka na UNESCO-ovu listu zaštićene kulturne svjetske baštine možete pogledati u videu.
U ime četri države obratio se Ministar civilnih poslova BiH, Adel Osmanović.
O Lokalitetu: Cista Velika – Velika i Mala Crljivica
Lokalitet je položen uz samu magistralnu cestu Trilj – Imotski u dužini od oko 200 m. Radi se o kompleksnom arheološkom lokalitetu koji ima nekoliko faza razvoja. Prvu fazu predstavljaju tri brončanodobna tumula (tzv. Velika i Mala Crljivica) sjeverno i južno od ceste. Drugoj fazi pripada trasa antičke ceste Salona – Tilurij – Nove – Narona, koja se na ovom mjestu dijelom poklapa s trasom današnje ceste, a dijelom se nalazi sjeverno od nje. Treća faza se veže za srednjovjekovno groblje sa stećcima koje se kroz 14. i 15. stoljeće (neki ukopi su i kasniji) razvija na spomenutim tumulima te na prostoru oko njih, prateći antičku, a tada i srednjovjekovnu komunikaciju.
Danas je sačuvano oko 90 stećaka svih tipova (ploče, sanduci i sljemenjaci). Repertoar ukrasnih motiva sličan je kao i na ostalim stećcima ovog područja: križevi u svim oblicima, antropomorfni ljiljani, scene lova, scene ljudi u kolu, prikazi dvoboja, različiti vegetabilni motivi, polumjeseci, zvijezde, polukugle itd.
Na dva stećka djelomično su sačuvani i natpisi u bosančici (jedan od njih je danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), koji spominju supružnike Jerka i Vladnu Kustražić. Datiraju se u sredinu ili prvu polovicu 15. stoljeća. Južno od tzv. Velike Crljivice (istočni dio lokaliteta) nalazi se vrtača sa sedam bunara čija se gradnja datira u srednji vijek (neki su možda i raniji). Cijeli prostor čini jedinstvenu cjelinu koja se formira uz vrtaču s vodom i glavnu komunikaciju. S obzirom na svoju sačuvanost, broj stećaka, kontekst u kojem su smješteni te količinu i raznolikost ukrasa Velika i Mala Crljivica je zasigurno najznačajniji lokalitet sa stećcima u Hrvatskoj.
Lokacija: Velika i Mala Crljivica, Cista Velika, N43 30 55.28 E16 55 37.9
Površina: 2.06 ha
Prostor: 8.02 ha
Na fotografiji je lokalitet Crljivica - Cista Velika, najveće očuvano nalazište stećaka u Hrvatskoj.
O stećcima:
Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici koji su zastupljeni na gotovo cijelom području današnje Bosne i Hercegovine, te dijelovima Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Nastaju u drugoj polovici 12. stoljeća, a intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću izrada stećaka postupno nestaje.
Evidentirano je oko 70.000 stećaka na oko 3300 lokaliteta. Razlikuje se pet osnovnih tipova stećaka (ploča, sanduk, sljemenjak, križina i stub). Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike (plitki reljef i gravirani klesarski crteži).
Među ukrasnim motivima, uz simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni i religiozni simboli te ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju. Natpisi na stećcima pisani su bosančicom, a sadrže vjerske formule, ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, daju informacije o pokojniku ili samo pokojnikovo ime, a dio natpisa sadrži moralnu (vjersku) pouku.
Stećci su obično koncentrirani u skupinama – u grobljima pojedinih obitelji sa svega nekoliko stećaka, u grobljima čitavih rodova prosječno s 30 do 50 spomenika te u grobljima seoskih općina ponekad i s više stotina nadgrobnih spomenika. Od posebnog su značaja reprezentativna groblja pojedinih vlastelinskih obitelji, kao samog vrha feudalnog društva.
U Hrvatskoj je poznato više od 400 lokaliteta sa stećcima i to u južnim dijelovima zemlje, ponajviše u zaleđu dalmatinske obale, a negdje i na samoj obali, od Konavala do sjeverne Dalmacije te u južnom i središnjem dijelu Like. Posebno su česti u okolici Dubrovnika, oko ušća Neretve, u Makarskom primorju te Vrgoračkoj, Imotskoj i Sinjskoj krajini. Po svim aspektima svoje pojave i razvoja stećci ostaju jedna od specifičnosti hrvatske kulturne baštine.
