Blizina Donja, Trogir - "Ojkavica - mala knjiga pisama" koja je promovirana u Blizni Donjoj, u trogirskoj Zagori, još jedan je pokušaj očuvanja kulturne baštine i sveg onog naslijeđa što su nam na brigu ostavili naši stari. A upravo s pjesmom ojkavicom, od 2010. godine od strane UNESCO-a zaštićenim nematerijalnih kulturnih blagom, diče se članovi Kulturno umjetničkog društva "Andrija Matijaš Pauk" iz Marine – sekcija ojkavica. Stoga je njihov predsjednik Ante Agić minulih godina marljivo zapisivao, bilježio stihove ove pradavne pjesme, te ih preko dvije tisuće dvostihova za buduće naraštaje zapisao u "malu knjigu pisama".
- Kako se uz ojkavicu živilo i umiralo, momci su pivali curama, iza mise, uz ovce, na silu, na derneku, pa sva ljepota ovog izričaja dalmatinskog čovika stane u jedan stih "oduvijek zvoni naša pisma zvana ojkavica" - ističe autor Agić.
Na promocije knjige govorili su o vrijednosti ojkavice dr. sc. Vedrana Milin-Ćurin, te načelnik Općine Marina Ante Mamut koji pomaže pri organizaciji festivala i smotri ojkavice, dok je prof. dr. sc. Vicko Kapitanović naglasio kontinuitet identiteta dalmatinskog čovjeka i njegova života u kršu, na škrtoj zemlji.
Knjigu ojkavice fotografijama je ilustirao prof. Mirko Matijaš, ravnatelj osnovne škole u Marini. Predstavljanje knjige okončano je – pismom naravno, pa se tako Bliznom Donjom te večeri čula ojkalica, kao nekada davno. Cure iz mnogobrojnih KUD-ova koji su došli na promociju, momcima su pjevale "Bodulica privarila vlaja, pa mu dala za duzinu jaja", "Jadan je onaj komu budem žena, gorit će mu kuća bez plamena", a momci uzvraćali "Bil’ se koja mala smilovala, da s kojom zimu provedem" pa i do onih modernijih "Volim, mala, tvoje noge krive nego gajbu ožujske pive".
Uz onaj obvezni stih koji se nikada ne zaboravlja i samo ponavlja: "Najvridnije ostavljam ti, sine, ojkavicu, lozu i masline".
