Lahor pa bura, lahor ili bura

Kad sam bio mali, dite, bilo mi je rečeno – Bože ovo, Bože ono… triba napravit.

Mimo „škole“, najčešća zadaća bila je „čuvat“ dva do četiri vola s dvije-tri krave, a to uvijek na udaljenosti kilometar-tri od kuće.

I tako bih ja – dite – „pasa travu uz stoku“ – pazeći da ne ode koje govedo u tuđu njivu, ili ogradu.

A to blago/stoka – uvijek me slušalo/slušala… ono/ona je znalo/znala gdje treba pasti, brstiti i td. I zamolio sam pok. strica Ivana da mi kupi radio-kazetofon - na baterije - za moje specifične potrebe „čuvanja goveda“ – kako bih mogao uživati u glazbi, „čuvajući goveda“.

Normalno, stric mi je iz Njemačke donio Grundigov uređaj - i sad sam uz „čuvanje goveda“ mogao uživati i u glazbi, a počeo sam slušati i - što se u svijetu događa.

Zamislite – dite „čuva goveda“ i počne slušati „cili svit“ – svakojake vijesti, s**anja, ozbiljne stvari… a nema pojma što je to „svijet/svit“, tko koliko je velik, tko u tom svitu je važan a tko nevažan – tko čuva goveda a tko ih nema – te samo pazi na vjetar: kad samo lahor/povjetarac tinja on u njemu uživa, a kad bura zapuše sklanja se „skalinu niže“ – traži zaklončić od vjetra, ali s pogledom prama Suncu – kako bi uživalo u glazbi, vijestima – onome što možda i jest „svijet“ - i - „čuvanju goveda“. 

No, idemo kraju, ovo želim reći: u gradu nikad ne ćete osjetiti razliku lahor-bura, ne će vam se činiti to tako važnim kao ditetu sa sela koje se toga još uvijek sića – a koji osjećaj će ga pratit/će ih pratiti do groba…

Jer, najvažnije u životu je baš to – jeste li Vi LAHOR ILI BURA - ili nešto treće - u odnosu na druge ljude -  pa i „goveda/stoku“...

Ja sam LAHOR, ali nisam - LEPTIR…

Rubrika: