Kad sam bio mali, dite, bilo mi je rečeno – Bože ovo, Bože ono… triba napravit.
Mimo „škole“, najčešća zadaća bila je „čuvat“ dva do četiri vola s dvije-tri krave, a to uvijek na udaljenosti kilometar-tri od kuće.
I tako bih ja – dite – „pasa travu uz stoku“ – pazeći da ne ode koje govedo u tuđu njivu, ili ogradu.
On zna prastari lijek:
žega i motika liječe reumu
Aromatična je košulja njegova
I rijetko je skida kad pođe spavati
Kapa mica mu je neophodna
Njome prekriva stidno mjesto
Dok ne prezalogaji na njivi
Bez vina i bez djece je nezadovoljan
To njegova žena zna pa je sigurna da je nježan
I da je želi kad je okerapi po guzici
Njegovo oko zna biti vlažno po najvećoj suši
Njegov pogled je uzdržan na nebu i na zemlji
Od svoje bašćine nerado se odjeljuje
U njoj je zapretana njegova snaga
Marko Bitanga
(Stavio na uvid: Prof.dr.sc. Branko Marinović, dječji kardiolog, prijatelj i promicatelj poezije Marka Bitange)
Did je Kavelj uz bukaru
zapjevao gromoglasno
čulo se do Bijakove
Upregao svog Čilaša
potkovana modrom račvom
boljom račvom od Duždove
Pobjegao žandarima
ispalio tri kubure
častio se ovnovinom
Rađale mu noći jutra
rađale mu prijateljstvo
imao je pobratima
Po samom samaru brda vodi Križni put
Sat i po hoda (to mi je posebno drago)
Kod velike gomile iznad Ljubičića
Križ počiva i narod se moli
Nama djeci se žuri pa trčimo naprijed
Hotimice gazimo drače bosi
I nitko neće reći boli
Jer svi mi vjerujemo materi
Na ovaj dan rana se neće pozlediti
Marko Bitanga
(Stavio na uvid: Štovatelj i promicatelj poezija Marka Bitange, Prof.dr.sc. Branko Marinović)
