Arhiva sadržaja - Rujan 2012

Vinkovačke jeseni se održavaju svake godine u mjesecu rujnu koji je ujedno i početak jeseni, po kojoj je i ovaj festival dobio ime. Razlog za osnivanje ovoga festivala je taj što je jesen godišnje doba koje Slavonce za njihov mukotrpan rad najviše nagradi. Ovaj festival je ubrzo počeo povezivati sve one koji su ljubitelji kulturne baštine, narječja i starih običaja.

Vinkovčani često znaju govoriti: „Tko jednom doživi ugođaj Vinkovačkih jeseni, nemoguće mu je ne vratiti se!” I zaista, teško je othrvati se čarima kojima vas tih desetak jesenskih dana Vinkovčani kao neumorni domaćini zaskaču sa svih strana.

U svečanom mimohodu koji traje dva dana i najposjećeniji je dio Vinkovačkih jeseni KUD-ovi hodaju ulicama Vinkovaca te se predstavljaju na glavnoj bini, a ove godine kao nikada do sada mogla se čuti ganga koju su pjevali iz KUD-a Sv. Kata iz Gruda, rera, ojkalica, te su pozdravljeni burnim pljeskom nošen pjesmom i plesom.

Vinkovačke jeseni smotra je folklora koja ne njeguje samo slavonsku tradiciju već i običaje iz svih krajeva Hrvatske ne bi li na taj način obilježava doba godine kada priroda nagrađuje naš cjelogodišnji rad.
Jeseni su prvi put organizirane 1966. godine, te su postale jedan od najpoznatijih festivala kulturne baštine.

Na 47. svečanom mimohodu Vinkovački jeseni nastupili su:

Nova glazbeno-dokumentarna serija "Kreni, kolo" bavi se kolom kao praiskonskim i univerzalnim plesnim oblikom u korpusu hrvatske tradicije.
Krug je oduvijek smatran savršenim oblikom, zato plesanje u kolu simbolizira savršenstvo, ali i vječno kretanje života, smjenjivanje životnih i kalendarskih ciklusa, vječno obnavljanje. Kolo kao praiskonski i univerzalni plesni oblik poznaju mnogi narodi i kulture. Pripada različitim vremenima i tradicijama.
Ples znači djetetu bez sumnje radosno iživljavanje u mladom organizmu nagomilane energije. Primitivna plemena plešu povodom svih uzbudljivih zbivanja u njihovu životu. Etnolog i povjesničar umjetnosti Ernst Grosse kaže da se čitava naša napredna civilizacija temelji na plesu i da je ples učinio čovjeka društvenim bićem, jer on pomaže u svladavanju straha, u sređivanju unutarnjih konflikata, pridonosi da se uspostavi psihička ravnoteža, da se stvori potrebno raspoloženje.

Kolo je i simbol nacionalnog i lokalnog identiteta.
U korpusu hrvatske tradicije ističu se dva tipa kola: jedan pripada gorskom, odnosno dinarskom području, a drugi središnjem i istočnom dijelu zemlje. Prvi, posebice u starijem sloju, odlikuje šesterodijelni plesni obrazac, poznat u mnogim dijelovima svijeta. U drugome je kolo dominantni plesni oblik s brojnim inačicama, u starijem sloju obrednog značenja, a u novijem društveni događaj i ogledalo seoske zajednice.

Udarila, rođo, svicka kriza. Svukud čemer, plač i jadikovka. Staro – il od godina manito, il posve onemoćalo; a mlado neće ništa radi. Nu, čeljad imacka i jopet žive – kupuju, prodaju, priprodaju, pa tako, jedanput, dvaput, triput, stoput u krug, dok je i svita i vika, i mudra roda Kikaševa.

Tako bi nekako, valjda, Raos opisao svoje vrijedne Imoćane da je i danas među njima. Klesani majstorskom rukom Antuna Vrdoljaka i oživotvoreni zahvaljujući veličinama kakvi su Rade Šerbedžija i pokojni Šovagović, „Prosjaci i sinovi“ uveseljavaju nas u tko zna kojoj reprizi po redu, upravo završenoj na HTV-u. U Zagvozdu više nema Škilje i njegovih šćapa što dosjetljivošću othraniše generacije prosjaka, ali je zato živa uspomena na sinove – spretne trgovce za koje je tridesetih godina prošloga stoljeća znala cijela Europa.