Raskoš baštine u Bakotama

Tradicijska kosidba žita

Biokovsko selo, zaseok Gornje Bakote i Karlušići u općini Zagvozd. Tisućljetno more od kamena, šačica škrte zemlje sakupljena  u malim  vrtačama i puno ljubavi za životom. Nekada u jedanaest „dimova“ više od pedeset ljudi, puno djece, neimaština, ali ponos i silna ljubav za svojim domom. Bijaše to sve do početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća. A onda egzodus u bijeli svijet u potrazi za kruhom. Danas ostade svega pet duša na pradjedovskim kominima, sve sami starci, djece ni za lijeka. Ostadoše neobrađene vrtače, iščeznuše konji vrani, ovce, koze, nestade života… A došla „gradska voda,“ struja, Internet, telefon, asfalt… Došlo sve, što se nekada samo sanjalo. E, da je to bilo tamo dalekih šezdesetihI onda se u subotu sjetiše ljubitelji smilja i biokovskog bosilja, zaigra srce u potomcima čvrstog kamena i onda oživiše Bakote i Karlušići.

U okviru Krivodolskog ljeta neimarka Vesna Ujević uz Tomislava Bakotu pa uz pomoć Jure i Ivice Karlušića, Čede Lizatovića, Marka Zeca, općine Zagvozd i Županije i da sve ne nabrajamo, dovedoše skoro pa tisuću duša u carstvo mira i tišine.

Članovi imotskih kulturnih društava iz Runovića, Vinjana, Zmijavaca, Podbablja, Kamenmosta, okupiše se, staviše baštinske narodne nošnje, ponesoše srpove i kose, burila s vodom, bukare s vinom, tikvice s rakijom. I zaputiše se u jedan od samo nekoliko živućih kraških vrtača. Pokazaše mladim naraštajima kako se žela pšenica i ječam, kako se prtila leđa naših starih majki, pjevala se ganga i na starom već ruzinavom gumnu, vršilo se žito. S konjima, dakako, onako u krug. Vrtio se ručni žrvanj, plela se kudilja s ovčjom vunom. Došli folkloraši iz Skopja, pjevalo se i pričalo, pekli se uštipci, kuhao se bijeli kupus sa junetinom u bronzinu na kominu, vrtjeli se biokovski mladi janjci. I pilo se vino. Junačko, pravo, krepko. Napunila se duša starine i ljubavi. U zahvalu za divna dva dana u Gornjim Bakotama i Karlušićima. Kažu da će se i slijedeće godine ponoviti. E, bilo bi to divno.