Linđo ušao u Guinnessovu knjigu rekorda

Dubrovnik, 6. listopada 2013. - Posljednjeg dana obilježavanja desete obljetnice UNESCO-ove Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini u Dubrovniku, plesao se najveći linđo na Stradunu. Ples je zahvaljujući 274 plesača ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.

Sviraj Linđo, pucale ti žice da igraju momci i curice! – pjevaju mlade kad igraju u kole, a kolovođa im  odgovara 'sviraj Linđo sviraj lolo sviraj nama staro kolo' – ovim poskočicama podsjetio nas je  Stijepo Radiš iz sela Mrčeva iz udruge 'Primorski svatovi' na to kako je nastao Linđo i kako mu je izvor bila  poskočica.  
- Ovaj je događaj ustvari nastavak manifestacije Primorski svatovi koja se održava svake godine  i isto tako okupi ovoliko veliki broj plesača i svirača - kaže ponosno Stijepo. Oduševljen je također ulaskom u Guennissovu knjigu rekorda, a ovaj događaj na Stradunu emotivno je doživio jer je ponosan na korijene koje nosi.

Povodom obilježavanja 10. obljetnice UNESCO-ve konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini i svjetske konvencije Međunarodne mreže gradova i čuvara nematerijalne baštine - ICCN u Dubrovniku od 2. do 6. listopada tema skupa bila je "Mladi u očuvanju nematerijalne kulturne baštine".

Kako je istaknula autorica programa i voditelj projekta Vinka Ljubimir, cilj manifestacije je upoznati i osvijestiti mlade ljude o važnosti očuvanja izvorne kulturne baštine te ukazati na načine na koje mladi mogu izgraditi svoju budućnost kroz njeno očuvanje.
O plesu
Dubrovačka poskočica, poznata i kao Linđo, najpopularniji je ples Dubrovnika i Dubrovačke okolice koji se pleše uz pratnju starinskoga glazbala iz južne Dalmacije lijerice (trostrunoga gudačkoga glazbala podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja koje se je iz Grčke potkraj XVIII. i tijekom XIX. stoljeća proširilo Jadranom, a danas je u živoj uporabi u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima i na poluotoku Pelješcu, te na otocima Mljet i Lastovo), premda se je u prošlosti mogao izvoditi i uz pratnju mijeha (mišnice). Osim na dubrovačkom području, linđo se pleše i među Hrvatima u istočnoj hercegovini. Svirač koji sjedi naslanja lijericu na koljeno lijeve noge, gudalom povlači preko triju žica od kojih prebire samo po prvoj (kantinu), a punim stopalom desne noge snažno udara u ritmu svoje svirke te time daje takt plesačima. Ples je osobito zanimljiv zbog polimetrije između trodijelnoga metra plesnoga koraka i dvodijelnoga metra glazbene pratnje.

Podrijetlo imena Linđo
Iako je izvorni naziv plesa Dubrovačka poskočica, danas je poznatiji pod imenom Linđo, a taj je naziv dobio po nadimku svojega nekoć glasovitoga ljeričara Nikole Lale Linđa iz Župe dubrovačke. Njegovi potomci i danas žive u Župi. Ta obitelj Lale, koja živi u mjestu Petrača i danas je "među ljudima" znana po nadimku Linđo.

Opis nematerijalnog kulturnog dobra
Dubrovačko – primorski ples Linđo spada među jedinstvene oblike plesa u Hrvatskoj, a na dubrovačkom području ne postoji niti jedna druga plesna tradicija koja bez prekida od kraja 18. stoljeća traje do današnjih dana. Linđo koji se izvodio u gornjim selima Primorja nije se mijenjao pod utjecajem autorskih i scenskih prezentacija već je zadržao integritet. Linđo je muško/ženski ples u paru s kolovođom koji uzvikuje upute u stihu radi promjene redoslijeda pokreta.