Iko i Gale kraljevi šijavice: 'To triba imat u krvi, kad san se rodija, prve riči su mi bile tre, kvatro'

Šijanje na lokalitetu Zadužbina - Cista Velika

Iko i Gale trostruki su pobjednici, ma što pobjednici - Iko i Gale kraljevi su šijavice! Dokazali su to i ove godine na Trećem turniru u šijavici u Podgrađu, selu omiške Zagore, Poljičke kneževine, gdje se šijalo generacijama. A kako je popularna igra ustupila mjesto nekim drugim vrstama zabave, Goran Milavić odlučio je prije tri godine podsjetiti kako je to nekad bilo - kazuje nam na igralištu koje je ugostilo igrače turnira i brojnu publiku.
- Ikooooo, oćeš opet pobijedit, kralju, di si, a di je Gale, neće vas niko dobit – pozdravljali su veterane u šijavici Iku Vukasovića i Galu Šarca. Znaju oni o šijanju sve, a prvi započinje Iko:

- A čujte, to triba imat u krvi, ja iman već 55 godina, a cili život igran, kad san se rodija, prve riči su mi bile tre, kvatro, a učija san od druge dice, svi smo onda to znali. Zadnje godine san se umirija kako je nekad bilo, gubile su se kuće, novci, ali se i dobijalo.... Koja su to vrimena bila, šta je meni bilo sist u auto, ako niko ne igra po selima, oden do Imotskoga, Hercegovine, pa kad se vratin, vratin.... Ali, vidite njega, on van je još jači od mene, 83 su mu godine i još ga niko ne može dobit, vidite našeg Galu... - govori Iko predstavljajući sumještanina i suigrača u šijavici.

Galu noge i ruke još služe, nije od puno riječi jer se natjecanje približilo. Umjesto njega, u njegovo ime govori Iko.

- Sad je to dobro kako se nekad žestilo i svađalo na šijavici, triba brzo mislit, triba brzo zbrajat i nema varanja. Provodili smo dane i noći u šijavici, nije problem bija zaigrat u stolitar vina, izgubiti na desetke iljada maraka... - priča Iko. I priznaje: “Je, priznajen, nije bilo lako našin familijama, kocka je to, vrag, uvuče ti se pod kožu i gotovo. Ajme, ja san zna po sedan dana ne doći kući, a eno Gale van se tako jedan put 12 godina nije vratija kući!”

Rivalstvo susjednih sela
Treći turnir privukao je i stotine obožavatelja, ali i znalaca, pa je stol na kojem se “šije” ubrzo bio okružen publikom.

Šije, šije, oto, oto, moja, oto, šije, nove, moja, lezi - viču uglas igrači - najprije pomalo, a onda sve jače, a oko igračkog stola smjenjuju se parovi, Ivica i Ivica, Slavuji, Mate i Ante iz Vrpolja......

Eeeeeee, ajmoooo, tako triba, volin kad leti stol, kad se šijavica igra, triba pucat stol, ne može se to igrat mlako, bez srca - govori ozareni navijač iz Podgrađa. Među brojnom, domaćom publikom su i gosti, iz Belgije.

– Ništa ne razumijemo, ali sviđa nam se, evo, doznali smo da je to stara igra, drago nam je što ovo vidimo, bučno je, ali ništa nam ne smeta, baš se dobro zabavljamo – kažu Mary i Bjorn, koji su tjedan dana na odmoru uz Cetinu, rado dolaze u Hrvatsku i vratit će se zbog ljudi, običaja i igara.

Ova je igra već po običaju okupila stare i nove znance, ali i nanovo otvorila vječno rivalstvo susjednih sela.

– Mi Kučićanci smo najbolji, niko nas ne more dobit, ne govorin van ja to bezveze, nego je tako. Ali moran van odma reć da su u ovom širem kraju najbolji Imoćani i Hercegovci – pošteno će Iko Vukasović.

Šijavica se igra u paru, na ispadanje, ko prvi dođe do 16 punata, pobjeđuje, pa se igrači mijenjaju i tako dok oko stola ne ostanu najbolji. Ovo je igra koju isključivo igraju muškarci, a žene, pogotovo u ranija vremena, nisu smjele ni gledati igru, no vremena su se i te kako promijenila, pa je u Podgrađu bilo podjednako cura i momaka, muškaraca i žena.

– Uživamo mi ovo gledat, ja san van iz Rude kod Sinja, udala san se u Podgrađe, ali dobro se sićan kad su moji igrali šijavicu, to se igralo satima. I moja četvorica sinova uživaju, neka našeg Podgrađa, lipo je šta se nešto događa - kaže Kristina Jerčić.

Najvažniji je sudac
Na igralištu među domaćima i Kostanjci, Splićani, navijači svih ekipa, priča se kako se lemura, mura ili šijavica davno igrala u Italiji, ali ovakvog igranja, u ovim modernim vremenima nema tamo gdje svega, pa i novca, ima više.

– E nema vam ovoga u Njemačkoj, ja san se u Njemačkoj rodija, živin tamo, ali ode su korijeni, ode dođen, volin svoje Kučiće i uvik će biti tako. Tamo je posal, život, ali srce je u Dalmaciji – iskreno će mladi Zvonimir Tomasović, jedan od brojnih Kučićana koji su došli bodriti svoje prvake:

Eeeeejj, Galeeeee, penji se, ajmo ih dobiti, toooooooooo, napij se, aj smoči grlo da moš vikat, ajmooo – viču i plješću svi i navijači kučićkog tima.

Tko je najbolji, može procijeniti publika, jer oni u tren zbrajaju punte i prste, ali kao u svakoj poštenoj igri, uloga suca je najvažnija: “Ajmo, kreni, eeej, stani, čekaj malo, stol se mora namistiti, e sad je dobro, ajmoooo, čekaj, opet, polakooooo, ajmo, sad more – viče sudac Baćo, dok prati još jedan krug.

I tako krug po krug, par po par i Treći turnir u šijavici je uz viku, piće, iće, smij i šale dobio stare-nove pobjednike, Iku i Galu.

– Dobili smo par iljada kuna, sad ćemo se proveselit, vidimo se dogodine, opet dolazimo, živili nam! – pozdravljaju pobjednici Kučićani. Turnir je dobio pobjednike, a pobijedili su svi jer Turnir u šijavici produžio se do jutaranjih sati uz vino, ples i pismu i gdje god se bacalo, igralo i vikalo, ostaje isto, jer dok je svita i vika, bit će i šijavice.

Piše: Ojdana Koharević /SD