Tradicija

Blizina Donja, Trogir - "Ojkavica - mala knjiga pisama" koja je promovirana u Blizni Donjoj, u trogirskoj Zagori, još jedan je pokušaj očuvanja kulturne baštine i sveg onog naslijeđa što su nam na brigu ostavili naši stari. A upravo s pjesmom ojkavicom, od 2010. godine od strane UNESCO-a zaštićenim nematerijalnih kulturnih blagom, diče se članovi Kulturno umjetničkog društva "Andrija Matijaš Pauk" iz Marine – sekcija ojkavica.

Alka

U Sinju, unutar starih zidina Alkarskih dvora, u tijeku je izgradnja Muzeja Sinjske alke, jednog od najvećih i najmodernijih muzeja u Hrvatskoj. Impozantna alkarska povorka u naravnoj veličini, originalna oprema, pucanj mačkula, topot konja, rapsodija boja i zvukova, tek je dio muzejskog postava. Prijenos otvaranja Muzeja Sinjske alke, uz Vučedol najveće hrvatske muzeološke investicije, moći ćete pratiti na HRT-u.

U jednoj od najzanimljivijih borbi prve od ukupno četiri bikijade koje će se kroz ovu godinu održati u općini Šestanovac, bik Brizan u vlasništvu Tonća Mandušića pobijedio je aktualnog šampiona Hrvatske u teškoj kategoriji, Zekonju od Vinka Mamuta.

U neizvjesnoj borbi, a uz frenetičnu podršku oko tri tisuće posjetitelja seoske koride koja se u organizaciji Mesne industrije Šakić održala u Santrića avliji točno na izlazu s autoceste u Šestanovcu, Brizan je poput starog i iskušanog megdanđije oduzeo titulu dosadašnjem hrvatskom prvaku Zekonji.

Izuzetno loša prošla poljoprivredna godina natjearala je zadrugare iz Braniteljske poljoprivredne zadruge Imoćanka na razmišljanje o novim projektima. Tako su došli na ideju da imotski raštiku plasiraju na tržište.

Tržište je premalo, ponude su prevelike. To sve skupa smanjuje cijenu. Tražimo što bi se moglo isplatiti ljudima u Imotskom i u čitavoj Zagori. To je upravo raštika. Ona je zdrava, nutritivno izuzetno kvalitetna, ali malo prepoznata. Svi ju imamo, ali ju nitko ne prodaje - izjavio je Teo Klapirić, upravitelj BPZ Imoćanka.

Nekad davno nije se za svaku stvarčicu išlo k liječniku, lomove i uganuća rješavali su kostolomci, a fibre travari. Pune ruke posla imale su tkalje koje su pripravljale darove za svadbene svečare, a još više kovači. Ma, tko je mogao zamisliti život bez konjske potkove, srpa za polje ili sjekire? Nekad su cijela sela bila poznata po izradi glinenih lonaca, a do Bosne se znalo da u tom i tom našem selu, s toliko dimova, živi onaj što radi najbolje balote na svijetu.

A danas? Kako koji starac umre, kuća se zatvara, sela umiru. A s njima i stari zanati. Tu i tamo ostao je još koji narodni profesionalac koji se opire tvornicama, računalima, proizvodima jeftine radne snage s Istoka. A što kada on ode, tko će našu tradiciju sačuvati? Ima li šanse da se ovo znanje, s kolina na kolino prenošeno, zaštiti kao kulturno dobro? Nešto naše. To i te kako tišti bračke Doljane, a među njima i njihova jedinog samardžiju Đanija Gospodnetića.

Rubrika: 

Stranice