Izložba "Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici" (FOTO)

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) može razgledati od 21. do 23. listopada te od 2. do 7. studenog izložba: "Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici".

Izložba se otvara u sklopu obilježavanja Dana Ujedinjenih naroda, a povodom pripreme kandidature odabranih lokaliteta sa stećcima za uvrštenje na Popis svjetske baštine UNESCO-a.

Hrvatska je za upis na Listu svjetske baštine izabrala dva lokaliteta - Cista Velika - Velika i Mala Crljivica, te lokalitet Dubravka - sv. Barbara u općini Konavle Dubrovačko-neretvanske županije, koji su i predstavljeni na izložbi. Na tim lokalitetima nalazi se 174 stećka - 90 u Cisti i 84 u Dubravki, a zastupljena su tri tipa stećaka - ploče, sanduci i sljemenjaci od pet osnovnih među kojima su još križina i stub.Izložba se sastoji od 30 panoa, po jedan za svaki od lokaliteta odabranih za uvrštenje na Popis svjetske baštine UNESCO-a (2 iz Hrvatske, 22 iz Bosne i Hercegovine, 3 iz Srbije i 3 iz Crne Gore). Istoga dana izložbe će biti otvorene u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i Podgorici, a financirao ih je Ured UNESCO-a iz Venecije – BRESCE (Regionalni ured za znanost i kulturu u Europi).

Izložba upoznaje javnost sa stećcima - srednjovjekovnim monolitnim kamenim spomenicima zastupljenim na gotovo cijelome području današnje Bosne i Hercegovine (BiH) te dijelovima Hrvatske, Crne Gore i Srbije koji nastaju u drugoj polovici 12. stoljeća, intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću njihova izrada postupno nestaje.

Stećci su pronađeni na oko 3300 lokaliteta od kojih je oko 400 u Hrvatskoj s oko 4400 primjeraka, pretežito u južnim dijelovima zemlje, ponajviše pak u zaleđu dalmatinske obale.

Zahvaljujemo se NSK na odobrenju da poslikamo izložbu, te možete pogledati fotogaleriju izložbe ovdje.

 
O stećcima:

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici koji su zastupljeni na gotovo cijelom području današnje Bosne i Hercegovine, te dijelovima Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Nastaju u drugoj polovici 12. stoljeća, a intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću izrada stećaka postupno nestaje.
Evidentirano je oko 70.000 stećaka na oko 3300 lokaliteta. Razlikuje se pet osnovnih tipova stećaka (ploča, sanduk, sljemenjak, križina i stub). Osnovnu umjetničku kvalitetu stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike (plitki reljef i gravirani klesarski crteži).          
Među ukrasnim motivima, uz simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni i religiozni simboli te ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju. Natpisi na stećcima pisani su bosančicom, a sadrže vjerske formule, ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, daju informacije o pokojniku ili samo pokojnikovo ime, a dio natpisa sadrži moralnu (vjersku) pouku.
Stećci su obično koncentrirani u skupinama – u grobljima pojedinih obitelji sa svega nekoliko stećaka, u grobljima čitavih rodova prosječno s 30 do 50 spomenika te u grobljima seoskih općina ponekad i s više stotina nadgrobnih spomenika. Od posebnog su značaja reprezentativna groblja pojedinih vlastelinskih obitelji, kao samog vrha feudalnog društva.
 
U Hrvatskoj je poznato više od 400 lokaliteta sa stećcima i to u južnim dijelovima zemlje, ponajviše u zaleđu dalmatinske obale, a negdje i na samoj obali, od Konavala do sjeverne Dalmacije te u južnom i središnjem dijelu Like. Posebno su česti u okolici Dubrovnika, oko ušća Neretve, u Makarskom primorju te Vrgoračkoj, Imotskoj i Sinjskoj krajini. Po svim aspektima svoje pojave i razvoja stećci ostaju jedna od specifičnosti hrvatske kulturne baštine.
 
Dva odabrana lokaliteta predstavljaju najbolje sačuvane lokalitete ovakve vrste u Hrvatskoj. 
  
Lokalitet Cista Velika – Velika i Mala Crljivica

Lokalitet je položen uz samu magistralnu cestu Trilj – Imotski u dužini od oko 200 m. Radi se o kompleksnom arheološkom lokalitetu koji ima nekoliko faza razvoja. Prvu fazu predstavljaju tri brončanodobna tumula (tzv. Velika i Mala Crljivica) sjeverno i južno od ceste. Drugoj fazi pripada trasa antičke ceste Salona – Tilurij – Nove – Narona, koja se na ovom mjestu dijelom  poklapa s trasom današnje ceste, a dijelom se nalazi sjeverno od nje. Treća faza se veže za srednjovjekovno groblje sa stećcima koje se kroz 14. i 15. stoljeće (neki ukopi su i kasniji) razvija na spomenutim tumulima te na prostoru oko njih, prateći antičku, a tada i srednjovjekovnu komunikaciju.

Danas je sačuvano oko 90 stećaka svih tipova (ploče, sanduci i sljemenjaci). Repertoar ukrasnih motiva sličan je kao i na ostalim stećcima ovog područja: križevi u svim oblicima, antropomorfni ljiljani, scene lova, scene ljudi u kolu, prikazi dvoboja, različiti vegetabilni motivi, polumjeseci, zvijezde, polukugle itd.


Na dva stećka djelomično su sačuvani i  natpisi u bosančici (jedan od njih je danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), koji spominju supružnike Jerka i Vladnu Kustražić. Datiraju se u sredinu ili prvu polovicu 15. stoljeća.
Južno od tzv. Velike Crljivice (istočni dio lokaliteta) nalazi se vrtača sa sedam bunara čija se gradnja datira u srednji vijek (neki su možda i raniji). Cijeli prostor čini jedinstvenu cjelinu koja se formira uz vrtaču s vodom i glavnu komunikaciju.

S obzirom na svoju sačuvanost, broj stećaka, kontekst u kojem su smješteni te količinu i raznolikost ukrasa Velika i Mala Crljivica je zasigurno najznačajniji lokalitet sa stećcima u Hrvatskoj.

Tekst dijelom preuzet sa min-kulture.hr